Rak dojke

Rak dojke - zloćudni tumor dojke, najčešći je zloćudni tumor kod žena. Bolest je kod koje se maligne stanice nalaze u tkivu dojke. Svaka dojka ima 15 do 20 režnjeva, koji imaju manje odsječke, lobule. Tanke cijevi nazvane duktusi povezuju režnjeve i lobule.

Najčešći tip zloćudnog tumora dojke je duktalni zloćudni tumor. Nalazimo ga u duktalnim stanicama.

Kod koga postoji rizik
Nedavno su dva gena BRC1 i BRC2 povezana s nasljednim zloćudnim tumorom dojke. Utvrđen je cijeli niz drugih predisponirajućih čimbenika, uključujući prekomjernu težinu, rani početak menstrualnog ciklusa, kasno rađanje kao i odsutnost rađanja. Zloćudni tumor dojke može se javiti i kod muškaraca, ali je kod njih mnogo rjeđi. Statistike pokazuju da će se kod jedne od 8 ili 9 žena razviti zloćudni tumor dojke u nekoj životnoj dobi.

Rizik se povećava eksponencijalno nakon tridesete godine života. Prosječna životna dob žena u kojih je uspostavljena dijagnoza zloćudnog tumora dojke je 60 godina. Općenito, stopa zloćudnih tumora dojke je niža u nerazvijenim zemljama i viša u razvijenijim zemljama (s izuzetkom Japana gdje je stopa prilično niska).

Zloćudni tumor dojke koji nastaje u režnjevima ili lobulima naziva se lobularni zloćudni tumor. Lobularni zloćudni tumor češće nalazimo u obje dojke nego je to slučaj u drugih vrsta zloćudnih tumora dojke. Inflamatorni zloćudni tumor dojke je najrjeđa vrsta zloćudnog tumora dojke. Kod ove bolesti dojka je topla, crvena i natečena.

Nasljedni zloćudni tumor dojke čini otprilike 5 do 10 posto svih zloćudnih tumora dojke. Geni u stanicama nose informaciju koja je primljena od roditelja oboljele osobe. Ustanovljeno je da postoji nekoliko promijenjenih gena kod nekih od bolesnica sa zloćudnim tumorom dojke. Rođaci bolesnica sa zloćudnim tumorom dojke koji su nosioci ovih promijenjenih gena imaju veću mogućnost da se kod njih razvije zloćudni tumor dojke ili ovarija. Razvijeni su testovi koji mogu odrediti tko ima tu genetsku promjenu mnogo prije nego se zloćudni tumor pojavi.

Istraživanja daju naslutiti da prehrana kod pojedinaca može imati utjecaj na mogućnosti dobivanja nekih vrsta zloćudnih tumora. Izgleda da je veća mogućnost da se zloćudni tumor dojke razvije kod žena čija prehrana sadrži vrlo visok postotak masnoće. Kod starijih žena sa prekomjernom težinom također postoji veći rizik. Neki znanstvenici vjeruju da prehrana s malom količinom masnoće, uzimanje dobro izbalansiranih obroka sa mnogo voća i povrća i održavanje idealne težine mogu smanjiti rizik kod žene.

Postoje također ispitivanja koja sugeriraju nešto veći rizik od zloćudnih tumora dojke u žena koje konzumiraju alkohol, te se čini da rizik raste sa količinom konzumiranog alkohola.

Još se uvijek ispituje mogućnost povezanosti prehrane i pojave zloćudnih tumora dojke.

Drugi čimbenici rizika uključuju zloćudni tumor dojke u obiteljskoj anamnezi, posebno kod majke ili rođakinja, u anamnezi dijagnosticirani zloćudni tumori dojke u prošlosti, zloćudni tumor ovarija, zloćudni tumor uterusa ili debelog crijeva, rani početak menstruacije (početak menstruacije prije 12 godina života) i/ili kasna menopauza (nakon 55 godine), bez trudnoća ili prva trudnoća nakon tridesete godine života, izlaganje zračenju.

Postmenopauzalna terapija estrogenom i korištenje oralnih kontraceptivnih sredstava (kao što su estrogena i progesteronska oralna kontraceptivna sredstva) smatrala su se mogućim čimbenicima rizika, ali većina sadašnjih studija ne potvrđuje takav rizik.